Zasto svi ljudi traze savrsenstvo? Uviek teze necem boljem. Necem sto nie savrsenstvo. Ali oni misle da je. Za njih je. Uvjereni su da je. Jer svi misle da je savrsenstvo tesko postici. To i je istina. Ali nitko zapravo ni ne zna sta je savrsenstvo. Savrsenstvo je nepostojece, nemoguce, Jesi li ikada u zivotu vidjela/o nesto savrseno? Ne. Nisam ni ja. Nitko nije. Zato sto ga nema. Ali mi, ljudi, si stvaramo uvjerenje da postoji. Zasto? Da iamo necem teziti. Da iamo neki cilj u zivotu. Postici savrsenstvo. Da nam zivot ima smisla.

Ljudima je medu bitnijm stvarima u zivotu ljubav. Druga polovica. On ili ona. Netko i nesto savrseno. I uviek to trazimo, kroz cieli zivot. Ali zapravo to ne postoji. Tai netko savrsen. Svatko ima tisucu mana i vrlina. Treba to prihvatiti na onome koga volimo. Jer svi su takvi. Pa i ja. I ti isto. Svi imaju mane i vrline. Neki vise, neki manje. Ali imamo ih svi. To nas cini posebnima. Zasto onda tezimo savrsenstvu kad znamo da ne postoji? Zbog utjehe. To nam je razlog nesavrsenstva i jadnog zivota, koji svi imaju, ponekad. Tjesimo se u tome da savrsenstvo postoji. I uviek ga trazimo, bezsmisleno. Ali trazimo ga. Neka. Zasto ne? To nam olaksava neke stvari u zivotu. Na neki nacin uljepsava, pomaze nam. Ako je tako. Neka bude.


Ali mi smo slijepi, grijesimo. Savrsenstvo je uviek u nama, blizu nas. Samo treba otvoriti oci, jako, i primjetiti sve oko nas. I negdje cemo naci savrsenstvo. Samo se treba malo potruditi. Mozemo mi to. Zar ne?
Trebamo biti dovoljno svijesni svijeta oko nas. Svake sitnice. Svake male, ili velike, promijene. Svake dobrote. Svakog zla. Svega. I negdje u svemu tome cemo naci ono cemu tezimo. Nesto sto nam fali u zivotu. Naci cemo to jebeno "savrsenstvo". ali moramo to zeljeti.Ja zelim. I budem. Naci cu ga. Znam. Trudim se.